BRUNO Kovačević se svojski trudi opravdati povjerenje Programskog vijeća HRT-a koje ga je nedavno izabralo za glavnog urednika HTV-a.
Najprije je poštedio Hloverku Novak Srzić, a sada je iz Dnevnika maknuo Zorana Šprajca.
Neće za to dobiti podršku svojih novinara koji su tražili da se Hloverka ukloni s ekrana zbog teških optužbi na njezin račun, neće dobiti ni podršku javnosti koja je masovno ustala u obranu Šprajca, ali to urednicima javne televizije nikad nije bilo presudno. Pa tako nije ni Kovačeviću.
Bitno je da je Josip Jović zadovoljan. Neka se vidi da je za urednika postavio čovjeka koji zna "misliti hrvatski".
Strogo uzevši, Programsko vijeće HRT-a smije i može komentirati program. Kao što urednik Dnevnika smije puštati one priloge za koje ocijeni da zaslužuju prostor na javnoj televiziji. Pa makar se za obljetnicu pada Vukovara pričalo baš o padu Vukovara.
Jednako tako, posao urednika Dnevnika nije da privatizira prostor i u komentarima se obračunava sa članovima Vijeća. Zamislimo kako bi to izgledalo da je situacija obrnuta.
Ali ova suspenzija Zorana Šprajca najmanje ima veze s profesionalnim standardima na Hrvatskoj televiziji. Da ima, onda Hloverka više nikad ne bi kročila na Prisavlje, ni ispred, ni iza kamere. Dijana Čuljak ne bi nikad dobila častan otpust i zahvalnost uprave.
Žalosno je da se sada Šprajcu zamjera "zloupotreba medijskog prostora javne televizije", kad je kompletna javna televizija postala sinonim zlouporabe. Od strane vlasti i politike, od strane sporta i zabave, od strane tajkuna i mafije, od strane direktora koji promoviraju svoje interese pa sve do onih sitnih parazita koji na sitno isisavaju HRT.
Prisavlje smrdi od podruma do krova. A za to nije kriv (samo) Šprajc. Niti će njegova suspenzija označiti početak vraćanja profesionalizma na javnu televiziju.
Prije nekoliko dana ogranak Hrvatskog novinarskog društva na HTV-u zatražio je od Programskog vijeća da se Hloverka Novak Srzić ukloni s ekrana uslijed optužbi Vladimira Šelebaja da je radila za konkurentsku televiziju. Taj zahtjev na Vijeću su podržali Ivo Goldstein i Nada Zgrabljić-Rotar. Bruno Kovačević je poručio da je to "primio na znanje".
Za Hloverku još nije pronađeno najbolje rješenje, ali zato jest za Šprajca, čiji je grijeh višestruko bezbolniji od Hloverkina. On se zamjerio Programskom vijeću, dok se ona zamjerila čitavoj javnosti, profesiji i zdravom razumu.
Ne samo da je prekršila ugovor kad je otišla na Novu TV, nego se s Nove TV vratila na mjesto glavne urednice. Ne samo da je bila zaposlenica javne televizije, nego je navodno u fušu radila za konkurenciju. Ne samo da je kao novinarka ostavila iza sebe krvavi trag medijskih zločina, već je vrlo nedavno kao urednica cenzurirala goste, priloge i čitave emisije.
Da se ne govori o Dijani Čuljak. Godinama je gomilala novinarske ekscese, afere i skandale, pa ne samo da nikad nije kažnjena, a kamoli otjerana s javne televizije, nego joj je na rastanku s najvišeg mjesta izražena zahvalnost na svemu što je učinila za HTV.
Koji, da se razumijemo, nije nevinašce. Njegov Dnevnik više liči na late night show, nego na središnju informativnu emisiju javne televizije. U njoj je bilo svakakvih gafova i uredničkih manipulacija. Pa i neprimjerenih, koliko god vrhunskih, komentara kao što je ovaj obračun s Vijećem i Josipom Jovićem.
Ali da se Šprajca napada prvo zbog priloga u Vukovaru čiji su dijelovi već objavljeni na HTV-u prije šest godina, a potom suspendira zbog "zlouporabe medijskog prostora", čista je svinjarija.
Koja u krajnjoj liniji neće pomoći ni gledateljima, ni Hrvatskoj televiziji, ni medijskoj sceni, ni Vukovaru, ni Škabrnji, ni Tuđmanu, pa ni samom Bruni Kovačeviću koji je na grbaču natovario teret kojeg se još dugo neće otresti. Ako se mislio na nekome dokazivati, onda je pronašao krivog.
Ovo će pomoći Josipu Joviću i većini u Programskom vijeću koja "misli hrvatski", a možda pomogne i samom Šprajcu. Da u javnosti ojača svoj ionako visoki rejting.
